Znanost i religija
Autor: fra Draženko Tomić
Utorak, 7. veljače 2011.
Znanost i religija u osnovi su dva
različita oblika duha. Predmet religije jest objavljena nadnaravna istina - Bog
koji se objavio po prorocima; predmet znanosti je naravni svijet koji istražuje
na različite načine. Papa Ivan Pavao II. u enciklici Fides et ratio (Vjera i razum)
smatra bitnim da se razum otvori vjeri i vjera razumu, tj. nužnost njezina
jedinstva. To je spoj, sinteza. Refleksija nad ovom enciklikom bila bi da
postoji dvostruki red spoznaje, različit ne samo prema počelu, koje u jednom
spoznajemo naravnim razumom, a u drugom božanskom vjerom prema predmetu, pored
onog, što može dostići naravni razum, a dano nam je gledati skrivena otajstva u
Bogu koja se ne mogu spoznati, ako nisu objavljena.
Teologija je, upravo, slušanje
objavljene riječi Božje, odnosno vjerovanje u Božju objavu, zatim znanstveno
metodičko nastojanje oko njezine spoznaje, te sustavno promišljanje i
razvijanje spoznajnog predmeta. Upravo spoj znanstvenih paradigmi i iskustva
života podsjeća na izjavu jednog znanstvenika, biokemičara, koji radi na
istraživanju mozga. Na pitanje, kako ima znanstvenika koji ne vjeruju u Boga,
odgovorio je: "Mislim da im znanje nije prepreka za vjeru. Oni ne vjeruju
iz nekih osobnih razloga i problema. Ne može se vidjeti cvijet očima punim prašine.
Ne može ga se mirisati začepljenim nosnicama. Boga se ne može spoznati
zatvorena i nečista srca. Bog se ne da izravno vidjeti ni naučiti. Za vjeru
treba imati čisto i otvoreno srce. Što više znam, to mi je lakše biti vjernik.
Znanost nam pokazuje kako je Bog velik i kako je divno njegovo djelo."
Posebnu pozornost obratimo na pitanje Stvoriteljeva oruđa u stvaranju svijeta i sustvaratelja čovjeka koji to oruđe koristi, posebno danas u primjeni moderne tehnologije. Tako danas čovjek koji je stvoren na sliku i priliku Božju, kao sustvaratelj ima ulogu analogno Stvoriteljevoj, upotrebljavajući isti alat koji je također tvorevina nestvorenog Boga. Od postanka svijeta nevidljivi Bog postao je vidljiv u djelima stvaranja na dobrobit čovjeka kojega je stvorio da stvara i obogaćuje svijet.